Ahurbašy pražyli razam 10 hadoŭ.
Žurnalistka Volha Ulevič zaniała miesca Anžaliki.
Byłaja siamiejnaja idylija: Mikałaj, Anžalika i ich syn Anastas.
Hučny razvod śpiavački Anžaliki Ahurbaš z mužam — uładalnikam kampanii «Martadel» Mikałajem Ahurbašam skončyŭsia skandalnym padziełam majomaści ŭ sudzie. Jak akazałasia, u sužencaŭ była šlubnaja damova, zhodna ź jakoj pry skasavańni šlubu samoj Anžalicy nie zastajecca praktyčna ničoha.
U svaich intervju žurnalistam Ahurbaš skardzicca, što muž pastupiŭ ź joj žorstka, adabraŭšy navat kvateru na Kryłatskich Chałmach, dzie jana da niadaŭniaha času žyła z synam Anastasam. Pa słovach blizkich śpiavački,
znachodziačysia ŭ stanie poŭnaj skruchi, Anžalika palacieła ŭ Francyju. Jaje telefon adklučany — razmaŭlać Ahurbaš ni z kim nie choča.
A voś jaje były muž razvod z žančynaj, ź jakoj pražyŭ u šlubie 10 hadoŭ, padobna, pieranios lohka.
U žyćci58-hadovaha Mikałaja Ahurbaša ŭžo źjaviłasia žančyna, jakaja stała jamu nadziejnaj aporaj i padtrymkaj.
Jak raspavioŭ čałaviek ź blizkaha atačeńnia biznesmena,
nie tak daŭno ŭ kampaniju «Martadel» na pracu pastupiłaCikava, što da niadaŭniaha času na hetaj pasadzie ŭ «Martadel» ličyłasia jakraz sama Anžalika Ahurbaš.40-hadovaja Volha Ulevič. Žančyna była pryniataja na pasaduvice-prezidenta pa imidžy i rekłamie kampanii.
— Volha adrazu ž zaniała kabiniet, jaki jašče niadaŭna byŭ pracoŭnym miescam Anžaliki, —padzialiŭsia infarmacyjaj surazmoŭca. — Mikałaj Hieorhijevič stavicca da jaje vielmi ciopła, jany daŭno adno adnoha viedajuć. Ulevič nie novy čałaviek u jaho asiarodździ. Raniej jana pracavała ŭ Minsku prostaj žurnalistkaj («Kamsamolskaj praŭdy ŭ Biełarusi» — NN). Ale dziakujučy svaim uchvalnym publikacyjam pra Anžaliku Ahurbaš uvachodziła ŭ lik siabroŭ ich siamji.
Mikałaj Hieorhijevič časta zaprašaŭ jaje da sabie dadomu, klikaŭ na dni naradžeńnia i inšyja śviaty. Jon navat chacieŭ, kab jana napisała knihu pra tvorčaść jaho žonki i pra ich siamiejnaje žyćcio. A paśla razvodu z Anžalikaj zbliziŭsia ź joj jašče bolš. Nie dziŭna, što jon uziaŭ jaje da siabie na pracu.
Žurnalisty datelefanavalisia da samoj Volhi Ulevič i raspytali jaho ab novym miescy pracy i adnosinach ź Mikałajem Ahurbašam.
— Tak, ja pracuju ŭ kampanii «Martadel», — adkazała Ulevič. — Ale mianie ŭziali nie na miesca byłoj žonki, jak vy skazali. Ja pryjšła na absalutna rabočuju pasadu —
ŭsie 10 hadoŭ šlubu Mikałaj Hieorhijevič, na žal, zajmaŭsia tolki imidžam i rekłamaj Anžaliki Ahurbaš. A kampanija trochi była ŭbaku i pakutavała.Rekłamnaja kampanija nie viałasia i pośpiechi, tak skažam, źnizilisia…
Na pytańnie ab tym, ci nie źviazvajuć ci jaje ź Mikałajem Ahurbašam nie tolki pracoŭnyja, ale i bolš blizkija adnosiny, žančyna prykmietna źbiantežyłasia.Ale admaŭlacca nie stała.
— Tak, my daŭno znajomyja ź Mikałajem Hieorhijevičam. I, darečy, byli znajomyja da jaho sustrečy z Anžalikaj Anatoleŭnaj. I pra jaje ja pisała artykuła jašče zadoŭha da taho, jak jana stała Anžalikaj Ahurbaš. Tady Anžalika była śpiavačkaj Likaj Jalinskaj. Ja pisała potym i pra «Jeŭrabačańnie» (U 2005 hodzie Anžalika Ahurbaš pradstaŭlała Biełaruś na hetym konkursie pry padtrymcy Filipa Kirkorava) i pra chreśbiny ich syna Anastasa…
Svaje adnosiny ź Mikałajem Ahurbašam Volha spačatku acharaktaryzavała jak «dziełavoje siabroŭstva». Adnak rasšyfravać hety termin vyrazna sama nie zmahła.Zrešty, jak i rastłumačyć, jak jana, prostaja žurnalistka, niekalki hadoŭ tamu raptam apynułasia ŭ śpisie hanarovych haściej na raskošnym jubilei «kaŭbasnaha karala».
— Tak, Mikałaj Hieorhijevič zaprašaŭ mianie da sabie na jubilej. Nu… prosta jon lubić šmat haściej. Tak byvaje, kali dva čałavieka., — Volha prykmietna raschvalavałasia. — Nu, voś jamu padabałasia, jak ja pisała. A mnie, adpaviedna, było heta pryjemna…
Miarkujučy pa ŭsim, ciapier svaju pracu ŭ «Martadel» Volzie Ulevič asabliva pryjemna budzie sumiaščać i z funkcyjami asabistaha daradcy Mikałaja Ahurbaša.
— Viadoma, Mikałaju Hieohijeviču zaraz pryjdziecca adkazvać na niejkija pytańni pra razvod, — patłumačyła Volha. — Ciapier u hlancavych časopisach my čytajem mierkavańnie tolki adnaho boku — Anžaliki. Mikałaj Hieorhijevič zaniaŭ mužčynskuju ćviorduju pazicyju — jon maŭčyć. Ale maŭčać usio roŭna ciažka. Kali b hradus usich hetych abvinavačvańniaŭ z boku byłoj žonki nie padvyšaŭsia, moža być, možna było maŭčać i dalej. Ale ciapier, dumaju, Mikałaj Hieorhijevič ŭsio ž taki vykažacca!
Na pytańnie ab tym, jakuju zarpłatu pryznačyŭ novamu
— Zarpłata ŭ mianie budzie dobraja!