«Pieršyja miescy davali sioletnim vypusknikam. A nam skazali:
Bajnet zabyŭsia pra pieršuju biełaruskuju zorku Youtube Ksiušu Dziahielka tak ža chutka, jak i ŭźnios na viaršyniu papularnaści.
Ksiuša Dziahielka: «Kali byŭ respublikanski konkurs, mnie pryzavoje miesca nie dali. Tam byŭ 21 udzielnik, i pieršyja miescy davali, u asnoŭnym, sioletnim vypusknikam. A nam skazali: „Davajcie, pracujcie, udzielničajcie dalej u našym konkursie!“ Ad Homielskaj vobłaści try čałavieki było: ja i jašče dva chłopčyki. Ale vysokich miescaŭ nichto z nas nie atrymaŭ».
Leta prymusiła dziaŭčynku pierahledzieć svaje pohlady na vopratku.Raniej jana śpiavała «dałoŭ
Ksiuša Dziahielka: «Časam
Kožnaje leta baćki vazili nas da babuli na viosku. A dzie adpačyvaje padčas doŭhich letnich kanikuł aŭtarka chita «Ja iz dierievni»?
Ksiuša Dziahielka: «Ja jeździła ŭ łahier, jaki nazyvajecca „Čajka“. Heta niedaloka ad Śvietłahorska, u Čyrkavičach. Voś tam ja i adpačyvała. A ciapier viarnułasia i padumała pra toje, kab praciahvać dalej. Litaralna dniami pryjechała dadomu i dumaju, što budu zapisvać novyja pieśni».
Što praŭda, sama Ksiuša pisać pieśni nie sprabavała: aŭtaram nastupnych chitoŭ budzie vykładčyk Akciabrskaha centra tvorčaści Andrej Pavuk.Pra što buduć nastupnyja pieśni, maładaja artystka taksama jašče nie ŭjaŭlaje.
Ksiuša Dziahielka: «Dumaju, budu raźvivacca ŭ roznych nakirunkach. I buduć roznyja temy. Moža, i pra kachańnie taksama».