«Vielmi šmat pierachopaŭ… Ja ruskuju movu viedaju značna lepš, čym tyja ludzi, jakija razmaŭlali pamiž saboj. Potym takaja reč, jak maciuki.. Jany hetymi słovami razmaŭlajuć z baćkami ŭvieś čas… Praz słova.
Kali ty tak z baćkami razmaŭlaješ, zrazumieła, čamu ty tak siabie viadzieš… To-bok, heta — nieadukavanyja niavychavanyja cyničnyja źviary», — skazaŭ Zialenski.
Jon pryznaŭsia, što nie čakaŭ, što ŭ XXI stahodździ ludzi zdolnyja na takija źvierstvy, jak rasijanie, jakija zabivali za parason, čajnik, unitaz.





