Kniha Viktara Šandaroviča, abvieščanaha zamiežnym ahientam u Rasii. Fota ź jaho fejsbuka
«Mianie nie puścili ŭ Hruziju. Kancertaŭ u Tbilisi i Batumi nie budzie. Dziasiatki siabroŭ, sotni hledačoŭ, terapieŭtyčny śmiech, piać pudoŭ uzajemnaj lubovi, sotnia nadpisanych knih i tydzień majho hastranamičnaha ščaścia — ničoha hetaha nie budzie.
Śviata admienienaje biez tłumačeńniaŭ hrupaj ananimaŭ z hruzinskaha MUS. Abaranili Hruziju ad mianie, małajcy. Nu, nie ad mianie pieršaha…
Nazvać Hruziju pry Ivanišvili pucinskaj pravincyjaj ja nie ryzyknu, ale praca ŭ hetym kirunku viadziecca, ci nie praŭda? …
U 2006 hodzie, u razhar haniebnaj antyhruzinskaj kampanii i departacyj, ja razam z sotniami inšych maskvičoŭ vychodziŭ na mitynh pratestu na Puškinskuju płošču sa značkom na hrudziach — «ja hruzin»…
Jak vyśviatlajecca ŭžo z majoj departacyi (z Tbilisi), hruzin ja ŭsio ž taki niedastatkovy. Śmiešna atrymałasia», — napisaŭ Šandarovič.
Satyryk pakinuŭ Rasiju ŭ studzieni 2022 hoda.
Čytajcie taksama:





