Cichanoŭskaja zaklikała demakratyčnyja dziaržavy da paśladoŭnaj palityki ŭ dačynieńni da biełaruskich uładaŭ.
«Usio pačałosia jak pratest suprać falsifikavanych vybaraŭ, ale stała baraćboj za hodnaść i spraviadlivaść. Biełarusy byli sytyja pa horła 27 hadami žyćcia pry kiravańni krainaj režymam. Jany adčuvali, što zasłuhoŭvajuć taho, kab ich pavažali, a ich hałasy — čuli.
Ja nie razumieju, u čym roźnica pamiž słovami very, deeply, strongly concerned («my vielmi, hłyboka, mocna zaniepakojenyja») i gravely, extremely, seriously concerned («my nadzvyčaj, surjozna zaniepakojenyja»)?
Ja da hetaha času nie mahu zrazumieć, jak u adnoj hrupy hałavarezaŭ atrymlivajecca teraryzavać ŭsiu Jeŭropu — z dapamohaj zachopu samalota abo arhanizacyi niezakonnaha ŭvozu mihrantaŭ. Čamu hetyja ludzi da hetaha času nie sutyknulisia ź jakimi-niebudź surjoznymi nastupstvami za svaje biesčałaviečnyja dziejańni?
Niadaŭna ja pačuła ad adnaho ministra zamiežnych spraŭ: «My zrabili ŭsio, što mahli, i ničoha nie spracavała». U jaho hołasie čulisia rasčaravańnie i stomlenaść. Na žal.
Ale biełarusy nie mohuć skazać: «My zrabili ŭsio, što mahli, i ničoha nie atrymałasia». My nie možam viarnucca dadomu. U nas adabrali naš dom. I pakul my nie vierniem jaho, my nie spynimsia», — skazała jana.
Cichanoŭskaja nahadała, što siarod palitviaźniaŭ — i jaje muž Siarhiej, jaki, chutčej za ŭsio, na nastupnym tydni budzie asudžany na 15 abo 20 hadoŭ pazbaŭleńnia voli: «Siońnia ja tut praź jaho. Ja nie mahu mirycca z tym, što maje dzieci nie bačyli svajho baćku 18 miesiacaŭ».
Palityk prapanavała ŭdzielnikam samitu zrabić nastupny hod hodam kancentravanych dziejańniaŭ. Pavodle jaje słoŭ, dyktatury nahadvajuć vysokija i mahutnyja drevy, jakija zdajucca mocnymi, ale padajuć ad mocnaha vietru.
Cichanoŭskaja adznačyła, što adčuvaje i aptymizm ad tych źmienaŭ, jakija jana bačyć u biełaruskim hramadstvie.





